Ljudi k’o ljudi
Oteklih nogu od praznog hoda crkveni mis iskustvom bogat raspitujem se gde je sloboda da li sam covek ili surogat
Gore je visoko razapeta zica i ne postoji sigurnosna mreza dok po zici hodam znam da nisam ptica da se mnogo lako gubi ravnoteza
Krvi i smrti zedni i gladni ljudi k’o ljudi urlaju: “Padni”
Postar zvoni dvaput na tvoja vrata nesto je u preporucenoj posiljci ubijam ljubav bez rezultata stizu ti svi moji oziljci
Svestan opasnosti sebe opominjem covek je stvoren da ispasta usamljen plivam po moru sinjem i vise nisam nizasta
Krvi i smrti veoma skloni ljudi k’o ljudi vicu: “Potoni”
Zene i ocaj, bolest i smrt postajem dosadan sa istom pricom srecu sam ispoklanjao, nisam bio skrt pateticna melodrama na ivici sa kicom
A sve je prosto, moze i laik da sklopi kockice u mozaik metak u celo i padnes k’o prostac kad sa zivotom ne smes u kostac
Krvi i smrti vecito fali ljudi k’o ljudi urlaju: “Pali”
Na glavi visak otvora linija manjeg otpora neopravdani izostanak iz borbe za opstanak